A+ R A-

Od svih bošnjačkih kandidata, izgleda da sam samo ja cijeli rat proveo sa puškom u ruci

Ovih se dana na internetu vodi bespoštedna prljava izborna kampanja, kojoj je cilj diskreditacija političkih protivnika u izbornoj utakmici. Danas se povodom jedne takve kampanje oglasio na svome Facebook profilu Bakir Hadžiomerović, kandidat za člana Predsjedništva BiH.


Tako Bakir Hadžiomerović u svome postu navodi:

„Kriminalci i kriminalne grupe Zijada Turkovića su ovakvu kampanju vodili protiv mene kao urednika '60 minuta'. Nisu uspjeli prijetnjama, falsfikatima, lažima i ucjenama da spriječe moju borbu protiv ratnih profitera, zločinaca, kriminalaca i postratne bande koja se bogatila na račun naroda i boraca.
 
Samo onaj ko nije proveo cijeli rat sa puškom u rovu može misliti da rat nije trauma. Kao i mnogi moji vršnjaci, kao tinejdžer sam zadužio pušku i bio dijete rata, sa svim onim što rat nosi.
 
Šta je sporno u ta dva mjeseca poštede, nakon mojih prvih dječačkih ratnih trauma, osim što sam, izgleda, jedini među mojim konkurentima bio cijeli rat sa puškom u rovu!“.

Povod za ovaj post jesu anonimni medijski natpisi o dva mjeseca poštede koje je dobio tokom rata od strane stručnih ljekarskih službi radi iscrpljenosti i premora. O svom ratnom iskustvu, Hadžiomerović je opširno govorio u intervjuu povodom prihvatanja kandidature za člana Predsjedništva BiH. Tako je on u tom intervju ispričao sljedeće:
 
'....Izuzimajući odlaske na teren na Treskavicu, Igman i Bjelašnicu kao pripadnik Armije BiH, cijeli rat sam proveo u Sarajevu. Što bi rekao Kemal Monteno u onoj pjesmi: Iz ovog grada nisam mak“o... Svako ko je proveo rat u opkoljenom Sarajevu, u gradu na koji je tri i po godine, svakog dana, u prosjeku padalo 350 agresorskih granata, gdje se ginulo svakog dana, zna do kojih granica može dovesti jedna zločinačka politika. Bilo je užasnih trenutaka i iskustava. Bilo je traumatičnih situacija. Smrt je svakog trenutka bila oko nas. Ginuli su mi školski drugovi, prijatelji, rodbina, komšije, ubijani su moji sugrađani. Teško je i danas govoriti o svemu tome i to zna svako ko je rat proveo u Sarajevu. Ja sam praktično iz školske klupe ušao u rat. Nisam služio JNA, jer nisam imao godina. Pripadnik Armije BiH sam bio od 1992. do 30. novembra 1995. godine. Tako smo jednom na smjeni straže zatekli čovjeka koji je sebi pucao u glavu. Dalje nije mogao, predao se, odustao je od života. To je bilo užasno iskustvo...  
 
Sjećam se da sam u jednom momentu potpuno izgubio kontrolu, pa sam dobio i dvomjesečnu poštedu od obaveza u Armiji. Osjećao sam se očajno. Zahvaljujući savjetima rahmetli prof. dr. Senadina Ljubovića, našeg priznatog neuropsihijatra, usred rata sam se uspio izvući iz te duboke i ozbiljne krize. Bilo je to prije dvadeset godina. Nažalost, mnogi nisu imali tu sreću pa i danas čitamo tužne vijesti o samoubistvima boraca. U ratu sam zaradio i tešku povredu gornje i donje vilice. Završio sam na operacionom stolu, ali ostala je živa glava. Ipak, sve je to ništa u odnosu na patnje i bol koje su doživjeli naši ljudi. Kad danas vidim kroz kakva sve poniženja od vlasti i političara prolaze ratni vojni i civilni invalidi te porodice šehida i poginulih boraca, kako se zaboravljaju oni koji su dali život za opstanak Bosne i Hercegovine, srce me zaboli. Strašno je da se sve tako brzo zaboravlja. Rat je, nažalost, svakako zauvijek obilježio naše živote i sretni su ljudi koji to iskustvo nikada ne dožive.
 
Bakir Hadžiomerović je danas uvjeren u svoju pobjedu na izbornoj utakmici u koju je upravo ušao, kako voli reći, da se zaustavi vrijeme laži i prevara u našem javnom prostoru.